tag:blogger.com,1999:blog-52738308311857735822024-03-13T09:45:42.089-07:00Borislav Bora Horvat (1942-2001)Borislav Horvathttp://www.blogger.com/profile/11833296669568264965noreply@blogger.comBlogger5125tag:blogger.com,1999:blog-5273830831185773582.post-60828308986796767602008-04-01T17:54:00.000-07:002008-04-01T17:57:33.584-07:00Odar<em>Tanji</em><br /><br />I<br /><br />Rano umrli, vaš počinak je nebeski znamen,<br />I obasjava svet, s nedostižnom jasnoćom, skrušen.<br />Zalud vam trave, uz mirni nadgrobni kamen,<br />Uspavanku o nadmoći jalove zemlje pevuše!<br /><br />Kako još bruje vaša zvona! A mi, zavidljivi,<br />Hitamo grobljanskim kapelama u grču,<br />Il, očarani, ko povetarac u konjskoj grivi,<br />Da vas vidimo međ vencima, darovane smrću!<br /><br />Al zaticasmo vas, o žalosti, okružene bližnjima,<br />Koji su, skamenjeni, netremice slušali kako<br />Plamičci sveća zbore da vas sve manje ima<br />Svakom kapljom voska skliznulom srebrnim čirakom.<br /><br />I tad shvatismo odjednom: sudba nam nije ista!<br />I da vas je, zasut cvećem, uzvišeni vaš odar<br />Ustoličio u mlade mrtve. A nad glavom vam zablista<br />Svetokrug od plavog, spokojnog nebeskog svoda!<br /><br />II<br /><br />Zavejani prahom godina dugih, iznenada<br />Izranjali ste iz trava, tužniji od noćne rose,<br />Pa mašući nam, zamicali put nemih livada,<br />I, sa stidom, što smo još živi, budili smo se...<br /><br />Kad klasje bi čeznulo da otpočine na stolu hlebom,<br />I jara jednako treptala iznad puteva i voda,<br />Nismo znali, na grob cveće da spustimo il nebo,<br />Jer bleštalo je slavom, kao vaš skroviti odar.<br /><br />III<br /><br />Zar zato smo tako dugo živeli: samo<br />– Jedva se vukući ka groblju – za nemušto slavlje,<br />Da vam, dok počivate, blaženi, stavljamo<br />Sveže i mirisno cveće – na uzglavlje?!Borislav Horvathttp://www.blogger.com/profile/11833296669568264965noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5273830831185773582.post-72951703578886084092008-04-01T17:53:00.000-07:002008-04-01T17:54:42.527-07:00Grob s dečakomOvde leži Rembo: čim krštenje minu<br />- Artir; sin pobožne žene i vojnika.<br />Vratio se s puta, da u rodnu glinu<br />Siđe i počine logom od svog krika.<br /><br />Umesto da prati dobru brazdu pluga<br />U blesku lemeša prepozna duh boga,<br />Rugo mu se kako ume samo sluga.<br />Zbog čega mu beše odsečena noga.<br /><br />Spava ili mora? Za takve dečake<br />Svet je slabi plamsaj dogorelih sveća.<br />Šta radi, samotan, na dnu hladne rake?<br /><br />Sniva Ofeliju, gde s vodenog cveća,<br />Sa vencem na glavi, pomračena uma,<br />Uzdiže se bela, bez krila, bez šuma...Borislav Horvathttp://www.blogger.com/profile/11833296669568264965noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5273830831185773582.post-44423584531441777322008-04-01T17:49:00.000-07:002008-04-01T17:53:35.161-07:00KućaZnam, ona me negde čeka,<br />u neko jutro, podne, veče,<br />makar ko prah, ili jeka,<br />da stignem do nje, nepostojeće.<br /><br />Tu je, kraj druma, u šumi,<br />s velikim dvorištem, zelenim.<br />Za prošćem, krošnja lipe zašumi,<br />ili se samo pričulo meni?<br /><br />I, trom, iz polja se vraćam,<br />od plodnosti zemlje - bez reči,<br />ženi i deci, slavom orača,<br />u dom, nas, nepostojećih.<br /><br />Ruke mi pune pšeničnog zlata,<br />a rodbina me, ispod venje,<br />gleda iz starih kućnih vrata,<br />na zajedničko ponosna mrenje.<br /><br />Mreška dan lišćem stepenište.<br />Na prvi stepenik moram.<br />Taknem ga, konji zanjište,<br />i kuća se odmakne, za korak.<br /><br />I to se događa, naizmenično:<br />kad kuća postoji - mene nema.<br />I istina o meni - tek je sličnost<br />sa odsutnošću njenog trema.<br /><br />Ima li je, ili ne? Za nju, dan<br />ne pita: krov joj obasjava<br />tajnim suncem: i to je san,<br />i ja u njemu dugo spavam?<br /><br />...I u snu se da uđem - odlučujem?<br />Al kako stići do trema?<br />Hrastovih vrata zasun tu je.<br />A mene, sada, nigde nema...<br /><br />Slušam, a ne čujem ništa.<br />Iz pojate, žedna, zableji stoka.<br />I neko viri iz dvorišta:<br />Čuvarkuća, plavog, krupnog, oka?<br /><br />Rastera stoku, oduva seno,<br />sruši se, i u temelju drema.<br />Kaže u snu: sad me dragocenom<br />smatraj, kada me više nema!<br /><br />Tu je, ali, nekako i nije.<br />Kuća je, samo nije ko kuće.<br />Jer, grade je iste čarolije<br />za trajanjem i iščeznućem!Borislav Horvathttp://www.blogger.com/profile/11833296669568264965noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5273830831185773582.post-16884787638806875932008-03-24T22:10:00.000-07:002008-03-24T22:14:12.185-07:00Presto<em>Babi Jeleni</em><br /><br />Uskršnja zvona kucaju o vrata:<br />Sada će staru izdubiti zdelu.<br />Skrušeno, vernici, ruke od zlata,<br />Dižu u svetlost i kažu jelu:<br /><br />„To je od njega, to je od njega...“<br /> A crkva baca jutarnju senu.<br />„Blagoslovi, gospode! Nije zgorega,<br />Siđi u dom naš, makar u trenu!“<br /><br />Svečanom trpezom puši se draga<br />Čorba, patničkim krikom iz zdele.<br />O mrve hleba! O vino! O blaga<br />Vest koju su, kroz veke žnjele<br /><br />Kazaljke neba skrivenim lukom,<br />Strpljivo, dok sa trećim petlom,<br />Onaj što nije zajauko<br />Na krstu, stigao novim svetlom,<br /><br />Da osvešta vino i hleb, krišom,<br />I vine ih tučnom nebu, zatim,<br />Spržene u jari, mivene kišom,<br />S jedrih čokota i klasjem zlatnim.<br /><br />U vazduh osvetljen sto poleti:<br />„Tbog tebe, svete, ja sam presvisno!<br />Jedite moje telo, iz plaveti,<br />I pijte krv – božju prisnost!<br /><br />A u dan sudnji, na znak mog prsta<br />Svi ćete vi, o krotki! K meni,<br />Zvucima trube, tako mi krsta,<br />Uzleteti mojim putem plamenim!<br /><br />Al kome tajnu da poverim?<br />Užasu Urvine neba? Il snazi žežene,<br /> A tužne slave, što presto rasu:<br />- Ako vas nije, nema ni mene!“Borislav Horvathttp://www.blogger.com/profile/11833296669568264965noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5273830831185773582.post-37534133593381942322008-03-24T22:00:00.000-07:002008-03-24T22:01:24.022-07:00BičKao onaj kome niko se ne nada<br />Na pijačni dan je ušao u hram:<br />Kokoške, žito, graja ljudskog stada:<br />Niko nije bio nikad tako sam.<br /><br />Viknu: – Zar u domu moga oca,<br /> Gde ničice treba pasti, duše čiste,<br /> Molitvu i ljubav, sa zveketom novca,<br /> Nevernici – izjednačili ste!<br /><br />I stade, ne sa ljudskim jedom,<br />U božanskom gnevu plemenitom,<br /> Trgovcima tezge da obara redom.<br /><br />I, zgrabivši čvrsto dršku biča,<br />Izvi se u njegov fijuk, pritom.<br />Ostalo je, za vremena – pričaBorislav Horvathttp://www.blogger.com/profile/11833296669568264965noreply@blogger.com0